Zvijezde / Domaće zvijezde
Paula i Đelo Jusić odgovorili unukama Kemala Montena
Dalibor Urukalović/Pixsell

svađa se nastavlja

Paula i Đelo Jusić odgovorili unukama Kemala Montena

Nakon što su unuke pokojnog glazbenika javno zatražile da se ugasi sve vezanu uz Udrugu Kemala Montena, oglasili su se i izvršni producenti koncerta u glazbenikovu čast

Samo nekoliko sati nakon što su Lora i Lejla Monteno javno objavile pisma i statuse oko ostavštine njihove djeda Kemala Montena, oglasili su se Đelo Jusić Jr. i Paula Jusić koji su osnovali Udrugu Kemal Monteno i bili su izvršni producenti koncerta u njegovu čast u Zagrebu. 

Između ostalog tvrde da su udrugu ugasili još u lipnju ove godine. 

"Svim ljudima dobre volje, svima onima koji vole i cijene Kemicu, a i nas.

Moramo priznati da nas je rastužilo ovo što smo pročitali od Kemine unuke, i mada ne volimo koristiti bilo koji i bilo čiji zid kao oglasnu ploču, na isti se ipak moramo referirati. Mnogi znaju koliko smo Đelo i ja bili blisko povezani s Kemicom. I privatno i poslovno. Đelo mu je napisao neke od najljepših pjesama poput “Nemoj da te prevari ovaj pramen sijedi”, “Pusti me da plačem”, “Ne budite me noćas”..., aranžirao na desetke pjesama, a ja sam snimila s Kemicom dva prekrasna dueta “Nakon toliko godina”, “Bella Biondina”, stotine sati provedenih u našem studiju, na pozornici, putovanjima. Uvijek sam isticala radost što je podijelio SVOJU pozornicu i SVOJU publiku sa mnom. Kemica me gotovo uvijek predstavljao kao svoju ljubimicu. Možda upravo zbog te ljudske dimenzije i divnog prijateljstva, nikada nismo ni Đelo ni ja iskoristili niti trenutak da se na taj način promoviramo. To nas nije zanimalo. I to svi znaju. Znao je to i Kemo. Zato nas je i cijenio i volio, zato nam je vjerovao. Kad se dogodilo što se dogodilo, kad nas je Kemica napustio, bili smo uz njegovu obitelj od prvog trena. I ljudski, i prijateljski, i moralno. I puno toga učinili, ali neka to ostane tamo gdje treba, nama ne treba javno isticati takve stvari. Kako bismo ih zaštitili kao obitelj, sugerirali smo im da se osnuje Udruga s Keminim imenom, da se njeguje uspomena na njega i da se svima pokaže koliko je veliki glazbeni opus ostavio. Mi smo pripremili i izradili svu potrebnu dokumentaciju, u našem studiju bez naknade ustupili uredsku prostoriju udruzi i sami isfinancirali u potpunosti sve troškove registriranja i otvaranja Udruge, a na sve vodeće funkcije u Udruzi smo imenovali svih 5 članova obitelji Monteno. Sa željom da to bude prije svega njihova udruga koja nosi ime njihovog oca, supruga i djeda, Đelo i ja smo učinili sve da ih zaštitimo, a da svojim znanjem obzirom da smo dugo u glazbenim, producentskim i estradnim vodama, pomognemo koliko god možemo. Kako se bližila prva godišnjica smrti, a nitko ništa nije imao u planu napraviti da se na dostojanstven način to obilježi, Đelo i ja smo zasukali rukave i organizirali koncert za koji teško da itko može reći ružnu riječ. 30 velikih pjevača, umjetnika, zvijezda, odazvali su se bez razmišljanja našem pozivu da sudjeluju na tom koncertu. Zbog Kemice, ali i zbog povjerenja koje Đelo i ja imamo među kolegama. S puno ljubavi i ne štedeći se, odradili smo apsolutno sve. U cijeloj toj priči, nigdje nismo dozvolili da se ističe nas dvoje, nema nas niti na jednoj naslovnici, jer mi to nismo htjeli. To nije bila naša promocija, nego dostojanstveno sjećanje na prijatelja i kolegu. Skupili su se jako lijepi novci, za današnje uvjete - ogromni, koji su poklonjeni Keminoj obitelji za što postoji i bankovna dokumentacija, što je od samog početka i bio cilj. U dogovoru sa svim sudionicima, odlučili smo im te novce pokloniti bez velike medijske pompe, kulturno, da ih se ne sažaljeva, i da se ne stvara jal. Sigurna sam da bi Kemica bio sretan i ponosan na nas. U svom studiju smo izmiksali i montirali kompletan prvi trosatni koncert, a uz pomoć prijatelja i sponzora smo uspjeli objaviti DVD i dupli CD koncerta. I opet bi Kemica bio ponosan.

Pročitajte još: 

-->Obitelj Kemala Montena traži od Jusića da ugasi udrugu s njegovim imenom

 

Druga godišnjica bila nam je obaveza. I opet smo napravili divan koncert, i opet je Lisinski bio ispunjen, i opet smo se trudili da se obitelj Monteno te večeri osjeća počašćeno. I opet im se pomoglo bez velike pompe. I opet bi Kemica bio ponosan na sve nas. I opet smo sav teret ponijeli na svojim leđima, a Montenovima se čak nije dalo nositi Keminu prepoznatljivu crvenu gitaru iz Sarajeva za scenografiju koju je sa ljubavlju napravio Ivica Propadalo, nego smo bili prisiljeni "varati" publiku sa novom gitarom posuđenom od prijatelja iz music shopa. To puno govori o njima, ne o nama.

Ideja je bila da Udruga preraste u fondaciju za stipendiranje mladih umjetnika. Ideja je bila još prve godine da se isti koncert sa istim pjevačima ponovi u Sarajevu i Beogradu. Montenovi to nisu htjeli, razloge samo oni znaju, a mi smo ispoštivali njihovu volju i na brojne upite ljudi iz Sarajeva, novinara i naših kolega, nikome nismo rekli da oni to ne dozvoljavaju već smo svima govorili da ima vremena...

Stoput smo naglasili i Đelo i ja da mi nismo menadžeri. Osjetili smo moralnu obavezu da dostojno obilježimo Kemin prerani odlazak. Srcem i dušom. S puno prolivene krvi i znoja. I nije nam žao. Bez kalkulacije. Čiste duše i što je najvažnije čista obraza. Što se u glavama Montenovih dogodilo neka bude na njihovoj duši. Njihovim postupcima zgrožene su sve kolege, svi koji su u ove dvije godine sudjelovali u koncertima. Niti jednog jedinog pjevača koji je sudjelovao u ove dvije godine na koncertima za njihovog oca, muža i djeda nisu nazvali telefonom i zahvalili im se na sudjelovanju. Dovoljno je samo napomenuti da Kemine unuke Lora i Lajla nisu došle niti na prvi, a niti na drugi koncert svom djedu u čast, mada smo ih uvjeravali da bi bilo jako lijepo da cijela obitelj prisustvuje koncertu i radi Kema, a i radi drugih izvođača.

Nama promoviranje nije bilo potrebno ni za Kemina života, a kamoli sada kad ga nema. Jednom me je prilikom Kemica pitao: “Malecka, što me nisi iskoristila kad smo snimili duet i medijski se nametnula?” Moj odgovor je bio, a to tvrdim i danas: “Kemice, meni je naše prijateljstvo puno vrijednije od 4 minute slave. Odgovorio je: “E zato te volim!”
I to je to. Svatko neka svoju savjest sam nosi. Đelo i ja smo u tu priču ušli čista obraza i mirne duše i tako će ostati. Kemica bi bio ponosan. I nećemo se prepucavati po novinama. Nisam ni ljuta, ni bijesna. Onaj tko mi priča iza leđa, s razlogom je iza leđa. Ali sam tužna, jako tužna zato što Kemicu ovako ružno razvlači njegova vlastita obitelj, zato što je zauvijek uništena jedna prekrasna, topla, iskrena ljudska priča. Kemica bi bio itekako tužan i posramljen od vlastite obitelji.

Današnji komentar o našem promoviranju preko Udruge Kemal Monteno je krajnje neukusno i van svake pameti, obzirom da je Udruga "Kemal Monteno" službeno pod tim imenom prestala postojati u svim državnim Registrima 2.6.2017. godine kad je izdato Rješenje o promjenama u Statutu, a sami proces "gašenja" udruge pod tim imenom je započeo odmah nakon drugog koncerta.
A stranica i Youtube kanal Udruga Kemal Monteno? Ostat će aktivna da sve dobronamjerne ljude podsjeti na jednu lijepu priču na koju bi Kemica bio itekako ponosan.  Sve ovo što je Kemova unuka napisala pljuska je ne nama, nego stotinama ljudi, svim kolegama, umjetnicima, glazbenicima, autorima pjesama, tehničarima, prijateljima, sponzorima, novinarima... koji su srcem i dušom bili dio te priče sjećanja na Kemicu, ali pljuska i svima vama, njegovoj publici koja je zajedno s nama te večeri pjevala i plakala. U naše ime hvala vam svima, svima koji ste bili dio te lijepe priče. A Kemice, ti si u našim srcima zauvijek. I fališ, jako fališ…", stoji u statusu koji je osvanuo na Facebook stranici Udruga Kemala Montene. 

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Tabloid.hr!

Reci što misliš!